Voljena-ali manje ⚡

Postoje razočaranja koja se ne vide odmah. Nisu glasna. Ne slome te odjednom. Umjesto toga, sjede ti negdje u prsima i tiho te grickaju iznutra.

Jedno od takvih je kad shvatiš da osoba kojoj si vjerovala najviše, ona kojoj si kao dijete gledala u oči tražeći potvrdu da vrijediš, zapravo više boli nekog drugog. I nije to natjecanje. Nije ni ljubomora. To je tuga koja dolazi iz osjećaja da si manje voljena ondje gdje bi ljubav trebala biti najpoštenije podijeljena.

Gledaš kako nježnost ide nekom drugom, kako se osmijeh raširi brže, ruke zagrljaju češće, riječi omekšaju bez potrebe da budu zaslužene. A ti? Ti ostaješ sa strane, pokušavaš razumjeti, ne zamjerati. Pitaš se jesi li preosjetljiva. Ili možda jednostavno – manje dovoljna.

I najviše boli jer to dolazi iz doma. Iz nečeg što bi trebalo biti tvoje sigurno mjesto.

Ali pišući ovo, puštam dio te boli van. Jer znam da nisam jedina. I da osjećaji koje skrivamo – kad ih izgovorimo – možda počinju zacjeljivati.